Smuđ (Stizostedion lucioperca)
Smuđ je riba iz porodice Grgeča - Percidae znanstveno ime je Lucioperca lucioperca nadjenuo je švedski prirodoslovac Carl von Linne (1707-1778) to latinsko ime u doslovnom prijevodu bi značilo štuka-smuđ što opisuje izgled i karakteristike ribe. Englezi su doslovno preveli latinski naziv i kod njih se za smuđa kaže Pike-perch. Vitko tijelo mu je prekriveno malenim, veoma prijanjivim ljuskama koje smuđu na dodir daju hrapav izgled. Produljena glava završava oštrom gubicom . Široko rasječena usta posjeduju veoma razvijeno zubalo: 6 snažnih očnjaka služe ranjavanju i hvatanju plijena, ostali zubi , nešto slabiji i usmjereni prema unutra, imaju za cilj zadržavanje uhvaćenih ribica. Sjajne oči , osobite strukture mrežnice osiguravaju mu odličan vid čak i pri velikim dubinama i u nedostatku svjetlosti.
Smuđ je grabežljivac, pri napadu smuđa cijela jata napadnute sitne ribe panično pršte iz vode. Omiljena staništa smuđa su duboke i bistre vode s mjestimičnim brzacima, uz kamenu obalu i sa šljunkovitim ili pjeskovitim dnom. Ima ga i u mrtvicama, šljunčarama, rukavcima i u većim jezerima. Treba ga razlikovati od smuđa kamenjara koji je nešto manji. Mrijesti se od kraja ožujka do početka svibnja. Tada smuđ zajedno s odabranicom gradi gnijezdo u kojeg ženka položi i do 500.000 jaja. Muška glava kuće potom nastavlja čuvati gnijezdo i ikru od neprijatelja.
Najbolje se lovi od kolovoza do studenog ujutro i podveče, a osobito voli mirne i spore vode umjerene temperature . Smuđ je plašljiv i kreće se noću. Lovi se pri dnu na malu ribicu i tanji pribor. Pravilo je da smuđ najviše vremena boravi u dubljim djelovima vode i krene prema pličacima proporcionalno sa smanjenjem vidljivosti, tj. u prvom sumraku. Što je vidljivost manja, to je potraga za hranom tog proždrljivog grabežljivca sve izraženija. Smuđ najradije boravi na čvrstom dnu i općenito voli sprudove na većoj udaljenosti od obale, još ako je ktome kakav zaklon od vodene vegetacije u blizini, znajte da je to smuđev rajon. Pri potezanju varalicom treba vući pri dnu i izabrati manje teške, ali uže varalice. Tiho servirana varalica je najbolji mogući način serviranja mamca. Pazite da vam varalica "legne" na vodu bez velikog pljuska. Daljina zabacivanja proporcionalno je razmjerna s bistroćom vode. Ako je voda kristalno bistra, varalicu bacajte što dalje i dublje. Zabacujte što je moguće bliže biljnom pokrovu, pa varalicu vodite prema otvorenoj neobrasloj površini. Kad dohvatite rupu pustite da varalica tetura uz rubni pojas. Ima i druga metoda kada se varalica spusti na dno u narednih 15-20 sekundi naglo trzete štapom, kadkat takva akcija izazove neodlučnog smuđa. Pri lovu na smuđa ne treba metalni predvez. Smuđ je osjetljiv i nije ga teško izvaditi kad se uhvati. Pri lovu na smuđeve najuspješnije se pokazalo stavljanje razrezanih ribica na udicu. Vjerojatno je to uspješnije zbog toga jer miris krvi privlači smuđa, a smuđ ima odlično razvijeno osjetilo njuha.
Smuđ je jako osjetljiv na bilo kakav otpor, pa je dobro preklopnik na roli ostaviti otvoren i tako omogućiti nesmetano odmotavanje najlona s role. Kako ne biste morali stalno gledati u vrhove štapova, poslužite se elektroničkim indikatorima ugriza, te swingerima koji se upotrebljavaju u modernom šaranskom ribolovu. Ukratko tko namjerava loviti smuđa, mora imati na umu da je to izuzetno osjetljiva i oprezna riba, koja izbjegava svijetlo i buku. Od ribolovca se traži promišljeno i oprezno ponašanje uz mnogo strpljenja.
Ne zaboravite da je Smuđ zaštićen lovostajem u periodu 1.3. - 31.5. a svi manji primjerci od 40 cm moraju se vratiti u vodu.
Autor teksta: Ribolovac.info
|
